Radnik kriv za prometnu nesreću službenim vozilom – tko plaća štetu?

Kada zaposlenik izazove prometnu nesreću službenim vozilom, automatska pretpostavka o nadoknadi štete poslodavcu često nije ispravna. Zakoni poput Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima, kao i sudska praksa, naglašavaju da sama krivnja za nesreću ne povlači automatski financijsku odgovornost radnika. Ključno pitanje koje sudovi razmatraju jest ne samo tko je kriv, već i koliki je stupanj krivnje te je li postojala namjera.

Digitalna platforma Osiguraj.me objašnjava razliku između obične i krajnje nepažnje. "Obična" nepažnja obuhvaća tipične vozačke pogreške poput procjene, sporije reakcije u stresu ili nespretnog manevra. U takvim situacijama, sudovi često smatraju da je riječ o ponašanju prosječnog vozača, a ne o nečemu što bi opravdalo financijsku odgovornost radnika prema poslodavcu. Stoga, u mnogim slučajevima, trošak štete snosi poslodavac i njegovo osiguranje.

Situacija se značajno mijenja kod "krajnje nepažnje" ili namjere. To podrazumijeva svjesno ili izrazito neodgovorno kršenje prometnih pravila, poput vožnje pod utjecajem alkohola ili grubog ignoriranja znakova. U takvim okolnostima, sud može odlučiti da radnik mora nadoknaditi štetu, djelomično ili u cijelosti, jer takvo ponašanje izlazi iz okvira uobičajenih grešaka. Važno je napomenuti da teret dokazivanja takvog višeg stupnja krivnje leži isključivo na poslodavcu.

Okolnosti korištenja službenog vozila u trenutku nesreće ključne su za utvrđivanje odgovornosti. Ako je vozilo korišteno u svrhu obavljanja radnih zadataka (dostava, terenski rad, službeni put), šteta se u pravilu smatra posljedicom poslovne aktivnosti i tereti poslodavca, najčešće putem police osiguranja. Poslodavac snosi rizik poslovanja, uključujući i štete nastale tijekom rada. No, ako je radnik koristio vozilo bez odobrenja, u privatne svrhe ili izvan radnog vremena bez stvarne veze s poslom, odgovornost prelazi na njega osobno, budući da u tom slučaju ne djeluje kao predstavnik firme.