Klimatski rizici ugrožavaju energetsku tranziciju Nepala i opskrbni lanac električnih vozila

Jednu godinu nakon što je prekogranična poplava iz glacijalnog jezera (GLOF) prekinula primarni trgovački koridor Nepala s Kinom na prijelazu Rasuwagadhi, ekonomske posljedice i dalje traju. Ovaj događaj, koji je rezultirao značajnim financijskim gubitkom potvrđenim od strane vlade i vidljivim kroz carinske evidencije, naglašava sustavnu ranjivost energetske infrastrukture i opskrbnih lanaca u planinskim regijama suočenih s klimatskim promjenama.

U srpnju 2025. godine, glacijalno jezero na glečeru Purepu, smješteno sjeverno od nepalsko-kineske granice, iznenada se ispraznilo, uzrokujući poplavni val koji je uništio vitalni „Most prijateljstva“ (Miteri Bridge) na graničnom prijelazu Rasuwagadhi, kao i drugu ključnu infrastrukturu uz riječni koridor. Ova katastrofa imala je dvostruki utjecaj na nepalski energetski sektor: onemogućila je rad nekoliko hidroelektrana na dulje razdoblje i prekinula kopneni pravac kojim se uvoze električna vozila (EV). Ovaj koridor, koji je postao usko grlo, naglašava kritičnu ranjivost nepalske energetske tranzicije, koju klimatske opasnosti sve češće izlažu.

U šest mjeseci nakon poplave, nepalski carinski podaci pokazuju pad od 95% u trgovini kroz Rasuwagadhi, primarni koridor Nepala prema Kini. Izgubljeni državni prihodi od samo uvoza električnih vozila iznose 893 milijuna nepalskih rupija (oko 6,6 milijuna USD). Značaj ovog prekida proizlazi iz činjenice da je Nepal nedavno postao svjetski predvodnik u usvajanju električnih vozila, s 76% novih prodanih automobila koji su električni. Kao posljedica katastrofe, potražnja za kineskom robom preusmjerila se na visokoplaninski pravac kroz okrug Mustang, poznat kao Kora La, koji je nakratko postao glavni sjeverni opskrbni koridor zemlje.

Ovo značajno geografsko preusmjeravanje trgovine kroz Himalaju odražava širi obrazac. Nakon što su katastrofe zatvorile nepalsko-kineske koridore, došlo je do potrage za alternativnim rutama s još uvijek razvijanom infrastrukturom. Sama ruta Rasuwagadhi postala je primarna tek nakon što je infrastruktura duž izvorne „Prijateljske autoceste“ Nepal-Kina kroz Tatopani u okrugu Sindhupalchowk oštećena potresom Gorkha 2015. godine, a potom i poplavom iz glacijalnog jezera 2016. godine. Poplava 2025. godine, promatrana u širem kontekstu, nije izolirani događaj, već ukazuje na strukturnu ranjivost cijele regije Visoke Azije, gdje se proširene trgovačke mreže, često koncentrirane u određenim riječnim slivovima, izravno sukobljavaju s nestabilnim, klimatski izloženim ledenjačkim sustavima. Slični obrasci izloženosti postoje i u drugim trgovačkim koridorima, uključujući strateške lokacije Inicijative Pojas i put (BRI), poput Karakorum autoputa u Pakistanu i Pamir autoputa u Tadžikistanu. S obzirom na rastuću klimatsku nestabilnost i učestale toplinske valove, politike razvoja infrastrukture i planovi energetske tranzicije moraju uzeti u obzir ove promjenjive rizike.

Ovaj izvještaj također doprinosi metodologiji u sve širem razgovoru o pripisivanju klimatskih gubitaka i šteta. Nepal je godinama tražio načine za kvantificiranje klimatskih gubitaka i šteta. Poplava iz glacijalnog jezera Purepu u srpnju 2025. pružila je tu mogućnost analizom vladinih trgovačkih zapisa, a ne putem modeliranja ili post-katastrofalnih istraživanja. Ova studija slučaja nudi koristan pristup za povezivanje specifičnog, kvantificiranog i od vlade potvrđenog financijskog gubitka s klimatski induciranom opasnošću, ukazujući na primjenjiv pristup za suočavanje s gubicima i štetama povezanim s kriosferom diljem Himalaje i drugih planinskih regija.