Zašto se ciljevi za električna vozila ne bi smjeli ublažavati

Britanska vlada priprema se ublažiti svoje ciljeve za prodaju električnih vozila (EV). Prema postojećem nalogu za nultu emisiju (ZEV), do 2030. godine 80% svih novih automobila prodatih u Britaniji trebalo je biti električno. Međutim, nakon snažnog lobiranja od strane proizvođača automobila i sindikata, taj bi se postotak mogao smanjiti na između 50% i 70%.

Iako se ovaj pomak može predstaviti kao pragmatičan odgovor na tržišne realnosti, razlozi za promjenu ciljeva za EV zahtijevaju detaljnije razmatranje. Postoje četiri ključna razloga zašto se ovi ciljevi ne bi smjeli ublažavati.

Lobiranje često naglašava neposredne, opipljive troškove, poput popusta od 10 milijardi funti i potencijalnih gubitaka radnih mjesta, stavljajući ih ispred dugoročnih prednosti poput smanjenja klimatskih utjecaja. Ipak, takvo lobiranje može precijeniti navedene troškove.

Ovaj pristup nije uvijek idealan. Američka automobilska industrija godinama je lobirala protiv pooštravanja standarda 'Corporate Average Fuel Economy' (CAFE) koji su trebali poboljšati učinkovitost goriva, uspješno ih zadržavajući slabima sve do 2000-ih. Industrija je tvrdila da potrošači ne žele vozila koja štede gorivo i da bi stroži standardi doveli do gubitka radnih mjesta. Kao rezultat toga, američki proizvođači automobila poput GM-a i Chryslera postali su ovisni o neekonomičnim kamionetima i SUV-ovima radi marži profita. Te su tvrtke bile izložene riziku kada su cijene nafte skočile 2008. tijekom financijske krize, zahtijevajući državne intervencije. Istovremeno, japanski proizvođači koji su razvili učinkovita vozila pod vlastitim ograničenjima (uključujući krizu s naftom 1973. i rastuće cijene goriva) zauzeli su veliki tržišni udio u SAD-u i svijetu. Iako je lobiranje kratkoročno zaštitilo američke radnike u automobilskoj industriji, doprinijelo je krizi koja je naknadno ugrozila njihova radna mjesta.