Vožnja par-nepar: Kako su nestašice goriva obilježile jugoslavensku svakodnevicu

Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, Jugoslavija se suočila s ozbiljnom ekonomskom krizom. Devalvacija dinara i rast cijena nafte na svjetskoj razini rezultirali su problemima u uvozu energenata, a nestašica benzina postala je jedan od najizraženijih problema, dok su i mnogi drugi proizvodi poput kave, čokolade i deterdženta postali teško dostupni, smatrajući se luksuzom.

Kako bi se smanjila potrošnja goriva, 3. svibnja 1979. godine donesen je zakon o ograničenju kretanja vozila, poznat kao "vožnja par-nepar". Prema ovom pravilu, automobili su mogli voziti samo određenim danima, ovisno o zadnjem broju na registracijskoj pločici. U početku su postojala dnevna ograničenja, da bi se kasnije uveo sustav prema kojem su parni datumi dopuštali vožnju samo vozilima s parnim registracijama, i obrnuto za neparne datume.

Uvođenje "par-nepar" sustava donijelo je značajne promjene u prometu – primjetno je smanjen broj vozila na cestama i time gužve, dok je javni prijevoz postao preopterećen. Zabilježena su češća kašnjenja na posao jer se dio građana prilagođavao novonastaloj situaciji u javnom prijevozu. Također, porastao je interes za bicikle, a sve više ljudi prakticiralo je dijeljenje prijevoza kako bi se ispoštovala pravila i osigurao dolazak na odredište.

Kazne za nepoštivanje ograničenja bile su značajne, uključujući mogućnost oduzimanja vozačke dozvole. Većina građana pridržavala se pravila unatoč poteškoćama u svakodnevici, poput hitnih situacija ili odlaska na posao. Neki su pokušavali doskočiti sustavu nabavkom dva automobila s različitim registarskim oznakama. Mjere su dale vidljive rezultate: smanjena je potrošnja goriva, broj prometnih nesreća, a promet je postao protočniji, uz očekivane uštede benzina i dizela.

Dodatno pooštravanje mjera štednje uslijedilo je dolaskom Milke Planinc na čelo savezne vlade 1982. godine. Ograničen je uvoz robe široke potrošnje, što je dovelo do nestašica kave, šećera i higijenskih potrepština. Uvedeni su bonovi za gorivo, limitirajući mjesečnu količinu benzina na oko 40 litara po vozilu, dok je "par-nepar" sustav ostao na snazi. Kontrolirale su se cijene, plaće i potrošnja energije.