Štrajk ZET-a: Kada prestaje pravo na štrajk, a počinje pravo građana na javnu uslugu?

Štrajk u ZET-u i Zagrebačkom holdingu pokrenuo je raspravu koja seže izvan okvira spora oko plaća, fokusirajući se na osjetljivu ravnotežu između prava radnika na štrajk i prava građana na neometanu javnu uslugu. Radnici čiji je posao ključan za svakodnevni život grada, poput zaposlenika u javnom prijevozu, suočavaju se s paradoksom: upravo važnost njihova rada daje štrajku snagu, ali istovremeno komplicira njegovu provedbu. Sociolog Dragan Bagić objašnjava da zaposlenici u javnom sektoru bivaju u dvostrukom položaju – njihov štrajk izravno utječe na velik broj građana, stvarajući pritisak na poslodavca, ali i potencijalno okrećući javnost protiv njih. Prema Bagiću, ključno je unaprijed dobro osmisliti minimalne usluge te provesti senzibilizaciju javnosti.

Viktor Gotovac, profesor radnog i socijalnog prava, naglašava da položaj radnika u javnim službama nije nužno slabiji, već drugačiji od onog u privatnom sektoru. Dok štrajk u privatnom poduzeću prvenstveno pogađa poslodavca, u javnim djelatnostima posljedice osjećaju građani, čime radni spor brzo postaje i društvena, medijska te politička tema. "Javna važnost njihovog posla predstavlja dvosjeklu oštricu": daje im veliku pregovaračku snagu, ali istovremeno stvara snažan pritisak da se štrajk što prije završi. "Građani osjećaju njegove posljedice. To dvoje nije isto", ističe Gotovac, dodajući da bi štrajk koji nikoga ne remeti bio neučinkovit.

Pravo na štrajk, prema hrvatskom Zakonu o radu, nije neograničeno, no poremećaj javne usluge sam po sebi ne smije biti razlog za njegovo onemogućavanje. Poslovi koji se moraju nastaviti tijekom štrajka trebaju omogućiti nastavak rada nakon njegova završetka i spriječiti ugrožavanje života, zdravlja i sigurnosti. Međutim, određivanje tih "nužnih poslova" ne smije bitno ograničiti pravo na štrajk. "Njihova svrha nije građanima zajamčiti uobičajenu razinu usluge ni poslodavcu osigurati gotovo redovno poslovanje. Oni su sigurnosni minimum", pojašnjava Gotovac. Ne može se unaprijed odrediti postotak nužne usluge; presudno je da se njome zaštiti javni interes, a istovremeno ostavi dovoljno prostora za pritisak na poslodavca.

AHautomobile.hrna automobile.hr

Najnoviji oglasi

BMW 318D · 24.500 €Pogledaj oglase

Gotovac se osvrće i na standarde Međunarodne organizacije rada (ILO), prema kojima gradski prijevoz načelno ne spada u "nužnu djelatnost" čiji bi prekid izravno ugrozio život ili zdravlje. Iako je moguće odrediti minimalnu razinu usluge kod važnih javnih usluga, ona ne smije biti toliko široka da štrajk postane neučinkovit. "Ako tijekom štrajka autobusi i tramvaji voze gotovo redovno, pronašli smo originalan kompromis – da radnici imaju puno pravo na štrajk, pod uvjetom da nitko previše ne primijeti da štrajkaju", ironično komentira Gotovac. Smatra da slučaj ZET-a ukazuje na slabosti sustava kolektivnog pregovaranja, posebno ako se pitanje nužnih poslova rješava tek pred sam štrajk, čime procedura može postati mehanizam za neutralizaciju jednog od prava.